Većina uobičajenih građevinskih materijala koje danas koristimo prilikom izgradnje ili rekonstrukcije nekog objekta (kamen, opeka, žbuka, drvo, beton, te ostali proizvodi na bazi cementa ili vapna) je porozna. Površinska napetost zemne vode uzrokuje njeno dizanje u građevinskom materijalu u obliku kapilarne vlage.
Voda, zajedno sa solima tla, može se uzdići i do 2 metra od razine tla. Sušenjem te vode na površini materijal, te kemijskom reakcijom soli, dolazi do raspada materijala (žbuke, zida).
Kapilarna vlaga se uobičajeno javlja kod starijih objekata, kod kojih nije rađena hidroizolacija temelja ili zidova, ali je moguća i kod novijih objekata, gdje je došlo do oštećenja u hidroizolaciji ili do nestručnog postavljanja iste. Moguća je pojava iste i nakon poplave ili drugog naglog izlijevanja vode, iznad nivoa izvedene hidroizolacije.
Pojavu kapilarne vlage ćemo najlakše prepoznati po sljedećim pojavama:
- opadanje žbuke sa zidova
- raslojavanje zidova, vidljiva su mehanička oštećenja
- površine zidova su izrazito hladne, čak i kod visokih vanjskih temperatura
- uočljiva pojava salitre ili plijesni na površini zidova
- u prostoriji se intenzivno osjeti neugodan miris
Ako se ovaj problem ne sanira pravovremeno, a u kombinaciji sa zimskim uvjetima, može doći do trajnog oštećenja građevnih elemenata, a boravak u ovakvim prostorima je rizik za zdravlje.
Boravkom u vlažnim prostorima, bogatim sporama plijesni, dovodi do pada imuniteta, nastanka alergija, astme, reumatskih oboljenja, pa i trajnog oštećenja organizma.
Nekoliko primjera objekata s evidentnim problemom kapilarne vlage i posljedicama na objekt od iste.
U nastavku ću se pozabaviti načinima „borbe“ protiv kapilarne vlage, odnosno raznim načinima odvajanja suhog zida od onog koji je vlažan.
